Pokladno jahanje običaj je koji datira još iz vremena Vojne krajine, kada su graničari na Savi čuvali granice od Turaka ali se običaj, iako je vezan uz naselja uz granicu, iza Domovinskog rata proširio i na druga naselja diljem Slavonije, Baranje i Srijema, u mjestima u kojima nikada nije postojao.
Ovogodišnji niz pokladnih jahanja od blagdana Sveta ti kralja do početka korizme, nastavljen je ove subote pokladnim jahanjem u Privlaci nedaleko Vinkovaca kojom su projahali brojni jahači koji su obišli četiri postaje u selu na kojima su tradicionalno bili bogato pogošćeni jelom i pićem.
A našlo se svega, od kulina, kobasice, čvaraka, krofni i slavonskih kolača do dobre rakije i vina. Upravo u ovo vrijeme, u vrijeme Vojne krajine, svečano odjeveni jahači s pokladnim jelom i pićem, obilazili su „čuvare granice, graničare stare“ na graničnim postajama. Po povratku, okupljali su se u selima i obilježavali poklade. Vremena su se promijenila ali se tradicija nije zaboravila. Jer, kako kaže narod „Bolje da izumre selo nego običaji“.
“Biti domaćin je jedan velika čast, ponos i dika, a želja nam je da sve to prenesemo na mlađe naraštaje, a hvala dragom Bogu ima ih”, kazao je Martin Antolović, jedan od domaćina pokladnim jahačima u Privlaci koje je okupila Konjička udruga Privlaka.
Antolović se prisjeća kako je na prvom pokladnom jahanju u Privlaci organiziranom prije petnaestak godina bilo samo 11 konjanika u organizaciji privlačkog KUD-a. “Imam kod kuće pet konja, a želim još jednog. Ako Bog da na ovogodišnje Vinkovačke jeseni doći ću sa četveropregom. To mi je jako velika želja”, kaže ovaj Privlačanin čijem su domaćinstvu jahači, među kojima je bilo i jahačica, uzvratili slavonskom i bećarskom pjesmom.
Alen Kunst
